DELOM Stojana Živadinovića posle Drugog svetskog rata najtemeljnije se pozabavio dr Stanko Korać.
DOK je od početka Drugog svetskog rata Stojan Živadinović počivao na beogradskom Novom groblju, njegovo ime u tim ratnim godinama, izuzev dva nekrologa u dva lista, nije pominjano.
SVOJE pravo književno usmerenje Živadinović je najavio romanom U đavoljim kandžama (1931) u čijoj je osnovi ubistvo.
VEĆ prvi od tri Živadinovićeva romana, Karađorđe, književna kritika je dočekala sa izuzetnim interesovanjem, a njime se bavila i sve do početka Drugog svetskog rata.
MEĐU knjigama koje je 1923. godine u svom redovnom dvadeset šestom kolu, pod brojem 172, objavila Srpska književna zadruga, našao se i roman Do poslednjeg daha, do tada gotovo nepoznatog pisca Stojana Živadinovića.
NEKOLIKO meseci pre Stojanove smrti, uoči samog napada Hitlerove Nemačke na Jugoslaviju, u Sokobanji, među njenom inteligencijom, prosvetnim radnicima i u Kolu srpskih sestara sazrela je ideja da se priredi književno veče na kome bi se govorilo o književnom delu njihovog zemljaka, pisca Stojana...
U BEOGRADU su Živadinovići našli stan u Kumanovskoj ulici broj 17, a 26. novembra prijavili su se beogradskoj policiji kao žitelji Beograda.
U BORDOU, gde je godinu i po dana službovao u jugoslovenskom konzulat, završio je roman o Karađorđu.
DOK je studirao na pariskom Pravnom fakultetu Živadinović se zaposlio kao činovnik u Prosvetnom odeljenju Ministarstva prosvete Vlade Srbije u Parizu.
KAO rezervni podnarednik i narednik Živadinović je učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.