7:00 Ustao sam na jedvite jade, jer, jebi ga, kad navikneš da spavaš do podne, teško je. Žrtvujem mnogo, jer danas neću moći da odem u kafić i da na miru popijem jutarnji kapućino u dva poslepodne, i da izdiktiram oštro saopštenje SSP, protiv onog Vučića. Ima dana. Danas sam organizovao i platio studente i Proglas, da malo mrdnu guzicom – idemo svi u Novi Sad, da blokiramo one mostove koje je izgradio Vučić. Dobro je, ima samo tri mosta, još tri se grade – ne bi imali ljudi da blokiramo tolike mostove. Zato se i protivimo gradnji tih mostova – što je mnogo, mnogo je. Mi ne možemo da stignemo da izblokiramo sve te mostove, autoputeve, i nova naselja – koliko ih onaj manijak gradi. Čemu sva ta invazivna gradnja? U moje doba, nije se gradilo ništa, osim što sam gradio desetine mojih firmi... E gde su ta lepa vremena... (jecaj). Beležim sve, jerbo mi je terapeut rekao da na papir stavljam baš sve, jecaj, krik, suzu...