Ja sam Bojana, Nonina mama. Ona je pacijent ove bolnice. Volim svoje dete. Napomenuću to za svaki slučaj. Verujte mi, često mi dođe da je olupam o zid. Sve teže podnosim ispade s kojima moramo da se nosimo. Dosta mi je galame i vriske. Ponekad mi se čini da ću dići ruke i odustati. Značilo bi mi da ipak danas ne pričamo o tome koliko i kako volimo svoju decu. To se valjda podrazumeva - reči su Bojane Nešić, majke devojčice s Barde-Bidlovim (Bardet-Biedl) sindromom, izrečene psihijatru i roditeljima, koje pročitah u njenoj knjizi "Duga i Sunce i Srce".