Od osnivanja manastira u 13. veku, u stalnim pretnjama i rušenjima, monasi - Račani mogli su se jedino nadati i moliti se, da će im Božja milost biti naklonjena i da će ceo svoj rod iz duhovne smrti u život prevesti. Pred Veliku seobu pod Arsenijem Čarnojevićem, duboko u tami Skita Svetog Đorđa oni grozničavo ređaju slova na beli pergament. Čine to Kiprijan, Jerotej i Hristifor, kao što su prethodnici njihovi, poput Teodora i Siluana, činili. Srbi su njih, svoje prve pisce, znali u zaborav zametnuti, kao da bi se bez Račana ijedna potonja knjiga - našom mogla zvati.