Imajući u vidu tu neumoljivu nedovršenost, lirski subjekt zamišljen je nad neopevanim i neproučenim nepostojanjem, oličenim, između ostalog, u "kraljevstvima koja su imala siguran hod", a koja su "pala zbog slomljene potpetice / na klizavom pločniku istorije", kao i nad opevanim i razmatranim postojanjem, oličenim "čudom kao što su / fuge Johana Sebastijana" ("Rasprava o postojanju i nepostojanju"), on se približava istini o bliskosti i kratkotrajnosti ta dva fenomena.
Ipak, da verovatno postoji neko...