Oni su postali deo porodice Simonović kada je Ana imala 43, a Radoje 55, i posle više bezuspešnih pokušaja biomedicinski potpomognute oplodnje. Od upisa u Registar do dana kada su deca ušla u njihov dom, prošlo je između tri i četiri godine.
- Veću sreću nismo mogli da doživimo. I dalje zaplačem kada se setim prve temperature mlađeg sina i rečenice: "Mama, hvala ti što nikad nećeš da nas ostaviš" - kaže nam Ana.
Seća se, naravno, i prvog susreta i njihovog pogleda koji je govorio: "Vratite se po nas, čekamo vas!"
-...