Nedavno, u sunčanom ali hladnom danu, 14 dečaka uzrasta od devet do 11 godina igrali su fudbal oko 11 sati na igralištu u Šumicama u Beogradu, iznad hotela „Srbija”. Džogirao sam tuda i naišao na dečaka koji leži pored vršnjaka koji igraju fudbal, savijen u klupko, s glavom među nogama, pokrivenom trenerkom, i plače. Pitao ga zašto plače. Razaznao sam u njegovom tužnom glasu kako je rekao da su svi protiv njega.
Dotrčao sam do centra igrališta i dvaput povikao: „Stanite!” Niko se nije obazirao na moje povike...