Vesna Dedić je, za mene, pravi primer da feminizam i tradicija umeju da koegzistiraju u jednoj ženi, o čemu smo razgovarale prošle godine.
Ona je na određen način pružila srpskoj književnosti ono što je Šarlot Bronte uradila u engleskoj - konstantno ističući da žena zaslužuje da uživa iste slobode poput muškarca, da feminizam ne isključuje romantiku, da požudnost ne isključuje samostalnost, da stoicizam, sloboda i osećajnost mogu da postoje u simbiozi.
U vremenu kada jedna strana smatra da neo-feminizam...