Paranoja vlasti i politike

Paranoja vlasti, nikad do kraja upokojena vampirska ideologija devedesetih koja se kapilarno proširila svim porama društva, ono je što duboko nespokoji, stvarajući dojmove neprestane zarobljenosti ovog prostora u iste repetitivne matrice. Cijeli postjugoslovenski obzor je do te mjere zaglibljen u stalno uzvikivanje pokliča etnonacionalnih psovki da često dolazi u termalnu fazu ludila. Kao da su devedesete bile juče, kao da se nismo maknuli ni pedalj od ratova i mržnje. To besprizorno insistiranje na istrajavanju u onome za što smo naivno vjerovali da je prošlo pokazuje nam iznova da onog stvarnog mira, utemeljenog na suočavanju i razrješavanju posljedica rata, nikad nije ni bilo. Drugim riječima, sva politička snaga u regionu usmjerena je prije svega na pravdanje vlastitih nemoći i brljavljenja optužbama da su oni drugi, preko granice, ti koji nam remete naš prosperitet i naše dosege. Time se jasno razobličava sav užas onoga u čemu već tri decenije živimo. Dakle, uvijek kada se stvari dovedu do krajnjih granica izdržljivosti, oružje kojim će se homogenizirati nacionalno tijelo postaje prebacivanje lopte na “onu tamo stranu”, samo da nije njih tako blizu nas, mi bismo bili najbolji na svijetu. I to je, ukratko, recept koji sve ove godine prolazi, koji daje rezultate nacionalističkom barbarogeniju kako bi održao svoje mržnjom stečene pozicije.