Najveća kazna za praistorijskog čoveka bio je izgon iz plemena. Zar nije Bog tako kaznio Kaina, prvog znanog bratoubicu, prognavši njega i njegov rod? Ako je pored dobra uvek moralo postojati zlo kao njegova suprotnost, apostaza je jednako neprekidno postojala uz veru, a izdaja uz uverenja i rodoljublje. Izdaja je bila put da se prekrate vladavine svemoćnih vladara Starog istoka. U trećem milenijumu pre Hrista zaverili su se supruga i velikodostojnici harema jednog od najslavnijih faraona Novog egipatskog carstva Ramzesa Trećeg, savremenika Trojanskog rata. Efijalt je za obećani novac odao Persijancima bogazu preko planine, pa su opkolili spartanske branioce Termopila 480. godine pre Hrista. Atinjane je u epskom ratu sa Spartancima izdao talentovani Alkibijad, a isto to se dogodilo i Rimljanima kada je neprijateljima prešao vojskovođa Koriolan. Cezara, najmoćnijeg političara i uz Aleksandra Velikog najvećeg vojskovođu antike, ubili su u Senatu njegovi donedavni privrženici.