Na kratkom lancu očekivanja

Nepobitna je činjenica da naša društveno-politička stvarnost predstavlja jednu neprestanu neurotičnu vrtešku u kojoj se ne zna ni smisao ni razlog mnogih procesa i događaja. Iako smo u okvirima u kojima jesmo neprestano držani na kratkom lancu očekivanja, jasno je da ovdje nikad nije uspostavljen ni osnovni uslov razvitka svijesti o onim suštinskim tačkama koje uopšte drže ovu zemlju postojećom. Slažem se, ovo može zvučati krajnje deprimirajuće i mračno, ali u protekle tri decenije jedino što jeste konstanta na kojoj opstajemo odnosi se na mnogo puta iznevjereno očekivanje da se nešto ipak može promijeniti, da se država može funkcionalizirati u kakvu-takvu normalnost koja će ponuditi bar neku vrstu perspektive da vrijeme koje dolazi ima smisla, da se sve ono što smo preturili preko glave nije podnosilo tek tako. Međutim, to je jako slaba utjeha, odnosno to jeste naša opšta sviklost na uslove u kojima ništa nije normalno, ništa nije kako bi trebalo biti u zajednici koja ima svoje razloge postojanja i pravce u kojima se želi razvijati.