Opčinjenost rukama

Madame Duvaucey (1807) nadograđuje specifičnu autorovu igru raskrivanja i otkrivanja koja se, s obzirom na socijalnu inklinaciju portreta, odigrava na mnogo manjem polju nego što je to Ingres mogao da radi kada bi inkorporirao cijelu obnaženu figuru u istorijskim ili mitskim slikama. Naime, dok su drugi slikari odnos između tijela i onoga što ga strateški pokriva uzimali kao osnovu za kreiranje seksualne tenzije, Ingres to obavlja - zadržavajući respektabilnost u okviru koji ostaje u najvećem dijelu mimetičan - usmjeravajući libidalnu pažnju na međuzavisnost između ruku i šaka svojih ženskih modela i pažljivo odabranih ili iskorištenih tkanina i draperija koje ih djelimično prekrivaju, a time i uobličavaju.